Tržište polovnih automobila u stopu je slijedilo tržište novih kada su u pitanju cijene, te polovni nikada nisu bili toliko skupi kao danas. Teško da će cijene ikada početi padati, stoga se mnogi kupci u potrazi za jeftinijim modelima okreću i onima koji imaju vrlo mnogo kilometara.
Prosječna starost automobila na cestama, kako širom svijeta, tako i u Hrvatskoj, u posljednje vrijeme konstantno raste. To nije toliko zbog visokih cijena ili nostalgije vlasnika za starijim modelima već jednostavno zbog toga što se kvalitet automobila u posljednjih tridesetak godina drastično poboljšao.
Još u devedesetim godinama prošlog vijeka, automobil star dvadesetak godina s više od 200.000 kilometara, bio je uglavnom stara krntija spreman za otpad.
Danas, zbog mnogo izdržljivijih motora ali i mnogo veće otpornosti na hrđu, dvadeset godina star auto s istim brojem kilometara i te kako još uvijek može poslužiti, pogotovo ako je dobro održavan. Uostalom, pogledajte malo oko sebe na cesti i uočićete vrlo mnogo auta starijih od dvadeset godina koji još uvijek solidno izgledaju i tako se voze.
Ne tako davno 100.000 kilometara se smatralo idealnom, zlatnom normom za prodaju ili kupovinu polovnog automobila. Sve iznad toga već je bilo prilično rizično.
Danas se ta norma sve više približava brojci od 200.000 kilometara, pogotovo ako se radi o relativno novim autima koji su do tada radili velike godišnje kilometraže i brzo skupili tu cifru na brojaču.
Ali koliko su pouzdani automobili s velikom kilometražom? Jedno je sigurno samo zato što je automobil mnogo kilometara ne znači automatski da je spreman za otpad. Upravo suprotno, činjenica da je stigao na toliku kilometražu, pogotovo ako je relativno mlad (oko pet godina) govori o tome da je korišten kao tipični automobil za duge relacije.
Takva vožnja, posebno na auto-putu, ne uništava automobil toliko kao svakodnevna vožnja u gradu. Automobil za duge relacije koji se upali jednom ujutro i zatim radi pet sati na optimalnoj radnoj temperaturi na dugom putovanju i s dvostruko više kilometara vrlo lako može biti u mnogo boljem stanju od onoga koji uvijek vozi samo tri kilometara do vrtića, škole i posla te se stalno pali i gasi bez da uopšte dostigne idealnu radnu temperaturu.
Zato, umjesto da se kao kriterijum kupovine koristi samo kilometraža, treba uzeti u obzir stanje automobila i za što je on pretežno korišten. Zato nema generalnog odgovora na pitanje koliko kilometara je previše.
U jednom autu to može biti 150.000, u drugom ni 400.000.
Tržišna vrijednost automobila starijeg od deset godina obično je prilično niska, pa se ulaganje u popravke ponekad ne isplati ako su troškovi preveliki. Međutim, kod takvog auta je gubitak vrijednosti, ako ga nastavite koristiti, takođe znatno manji nego kod novog automobila s manje prijeđenih kilometara.
Kako biste odlučili isplati li se popravak vozila s jako mnogo kilometara, možete se osloniti na grubo pravilo.
Sve dok troškovi popravka ne prelaze polovinu tržišne vrijednosti auta (u funkcionalnom stanju), popravak je još uvijek isplativ iz čisto finansijske perspektive. Na primjer, ako automobil tržišne vrijednosti od 3000 evra treba popravak od 1000 evra, to bi se i te kako moglo isplatiti.
Ako je račun 2000 evra možda je vrijeme da se oprostite od svog auta i ipak odaberete nešto novije i u boljem stanju, prenosi "Jutarnji".